Godišnji odmor prema Zakonu o radu FBiH: Prava, obaveze i pravna zaštita
- Kenan Hadžalić
- Jul 22
- 3 min read
Zakon o radu Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine FBiH", broj: 26/16, 89/18 i 44/22) uređuje jedno od temeljnih prava radnika – pravo na godišnji odmor. Ovo pravo predstavlja važan instrument zaštite zdravlja i socijalnog položaja radnika, ali i mehanizam za očuvanje produktivnosti i efikasnosti na radu. U nastavku slijedi pravna analiza relevantnih odredbi, prikaz sudske prakse te obaveza poslodavca u vezi s ostvarivanjem ovog prava.
Pravo na godišnji odmor – zakonski okvir
Članom 39. Zakona o radu FBiH propisano je da radnik ima pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje 20 radnih dana u kalendarskoj godini. Ovo je minimalno pravo koje poslodavac ne smije umanjiti, a kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu moguće je utvrditi i duže trajanje godišnjeg odmora.
Prema članu 39. stav (2), radnik stiče pravo na puni godišnji odmor nakon šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca. Ukoliko radnik ne ispuni ovaj uslov, ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora, shodno broju mjeseci provedenih na radu.
Utvrđivanje i korištenje godišnjeg odmora
Način i vrijeme korištenja godišnjeg odmora uređeni su članom 40. Zakona o radu, kojim se propisuje da se godišnji odmor koristi u skladu s planom godišnjih odmora, koji donosi poslodavac uz prethodno savjetovanje sa radnicima. Poslodavac mora omogućiti radniku korištenje odmora najkasnije do 30. juna naredne godine, čime se osigurava realizacija prava unutar razumnog roka.
Ograničenja prava na odmor, odnosno mogućnost prenošenja odmora u narednu godinu, dozvoljena su samo iz opravdanih razloga, kao što su poslovne potrebe ili bolest radnika, što je također potvrđeno u praksi Vrhovnog suda FBiH.
Sudska praksa: Tumačenje i zaštita prava na godišnji odmor
U presudi Vrhovnog suda Federacije BiH broj: 43 0 Rs 119732 18 Rev od 23.10.2018. godine, sud je zauzeo stav da uskraćivanje prava na godišnji odmor predstavlja bitnu povredu radnog odnosa. U konkretnom slučaju, radniku nije bilo omogućeno korištenje odmora duže od dvije godine, što je sud okarakterisao kao grubo kršenje prava iz radnog odnosa.
Sud je također naglasio da poslodavac ima aktivnu obavezu da omogući korištenje godišnjeg odmora, te da eventualno nekorištenje odmora nije odgovornost radnika ako nije bio pozvan ili mu nije bilo omogućeno korištenje.
Ova presuda potvrđuje načelo da pravo na godišnji odmor nije samo deklarativno, već se njegovo ostvarenje mora aktivno osigurati.
Prava i obaveze poslodavca
Poslodavac je dužan:
Donijeti plan godišnjih odmora uz prethodnu konsultaciju s radnicima (član 40. stav 1);
Obavijestiti radnika o datumu korištenja godišnjeg odmora najmanje 15 dana unaprijed (član 40. stav 2);
Omogućiti korištenje odmora u dijelovima, ako to radnik zahtijeva i ako ne narušava proces rada, uz uvjet da jedan dio mora trajati najmanje 12 radnih dana u kontinuitetu (član 40. stav 4).
Neispunjavanje ovih obaveza može predstavljati osnov za inspekcijski nadzor, ali i osnov za tužbu radnika protiv poslodavca.
Pravo na naknadu – materijalni aspekt godišnjeg odmora
Član 39. stav 5. Zakona o radu FBiH propisuje da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora ima pravo na naknadu plaće, koja ne može biti niža od njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca. Ovo pravo je nezavisno od ekonomske situacije poslodavca.
U presudi Općinskog suda u Sarajevu, broj: 65 0 P 736757 16 P od 14.11.2017. godine, potvrđeno je da poslodavac ne može smanjiti naknadu za vrijeme godišnjeg odmora, čak ni uz saglasnost radnika, jer se radi o imperativnoj normi koja štiti javni interes – zdravlje i socijalnu sigurnost radnika.
Zaštita prava radnika
Radnik koji smatra da mu je uskraćeno pravo na godišnji odmor ima pravo da:
podnese prijavu inspekciji rada, koja može narediti poslodavcu da omogući korištenje odmora;
pokrene radni spor pred nadležnim sudom, tražeći naknadu štete zbog uskraćenog prava;
koristi sindikalnu zaštitu, ukoliko postoji sindikat kod poslodavca.
Posebno je značajna presuda Ustavnog suda FBiH broj: U-25/20 od 21.09.2020. godine, kojom je potvrđeno da je pravo na godišnji odmor ustavno pravo koje proizlazi iz prava na rad i socijalnu sigurnost, te da se ne može ograničiti administrativnim aktima ili internim pravilima poslodavca.
Zaključak
Pravo na godišnji odmor u Federaciji BiH je jedno od temeljnih prava radnika koje je detaljno regulisano Zakonom o radu. Poslodavac je dužan ne samo formalno priznati to pravo, već i aktivno omogućiti njegovo ostvarivanje. Sudska praksa jasno potvrđuje da se radnik koji nije iskoristio odmor zbog ponašanja poslodavca nalazi u položaju koji zahtijeva sudsku i institucionalnu zaštitu.
S obzirom na važnost odmora za zdravlje i efikasnost, preporučuje se i jačanje inspekcijskog nadzora nad primjenom ovih odredbi, kao i edukacija poslodavaca o zakonskim obavezama. Korištenje godišnjeg odmora nije luksuz, već zakonsko i ustavno pravo svakog zaposlenog.
Comments